IMOVINA (VAN)BRAČNIH PARTNERA

imovinaZajednička i posebna imovina

Pri zasnivanju bračne zajednice, supružnici u nju obično ne ulaze goli i bosi, već donose svoju raniju imovinu: lične stvari, komad nameštaja, možda i neku ušteđevinicu, možda i poneki dug. Potom, tokom trajanja zajednice, oni rade i zarađuju, kupuju i prodaju, uzimaju kredite, dobijaju novogodišnje poklone od prijatelja i rodbine, izvlače miksere i kućne bioskope u nagradnim igrama – rečju, stiču novu imovinu. Linija između zajedničke i posebne imovine, grubo rečeno, poklapa se sa linijom koja deli ova dva perioda: ono što je bilo tvoje pre početka zajedničkog života, ostaje tvoje, a ono što si stvorio tokom trajanja zajednice (uglavnom) je zajedničko.

Nego, šta tačno spada u zajedničku, a šta u posebnu imovinu? Zakon postavlja kriterijume koji, u konkretnoj situaciji, bitno olakšavaju davanje odgovora na to pitanje (vidi niže). Za sve one kojima se ti kriterijumi ne dopadaju, postoji mogućnost sklapanja bračnog ugovora, koji partnerima daje slobodu da odrede šta je čije, na način koji njima najviše odgovara.

Šta čini zajedničku imovinu?

Zajedničku imovinu čini, u prvom redu, ono što su muž i žena stekli radom tokom zajedničkog života. Tu spadaju:

-zarada od rada – plate, naknade, honorari…
-penzija;
-otpremnina (ali ne obavezno cela, već u srazmeri sa delom radnog veka koji je srećni dobitnik proveo u braku sa sadašnjim supružnikom);
-stvari nastale radom u kući (žena napravila orman, muž isheklao goblen – oba su zajednička).
-prihodi od zajedničke imovine – bilo da je reč o prodaji zajedničkog automobila, rentiranju zajedničkog stana ili kamati na zajedničku ušteđevinu;
-stvari kupljene od zajedničke imovine ili dobijene trampom;
-novac ili stvari dobijene kao naknada štete nanete stvarima iz zajedničke imovine.
Ako ste se pitali kome će pripasti pare od „sedmice“ – i to je zajedničko, osim ako se ne dokaže da je pobednički tiket kupljen baš novcem iz posebne imovine.

Imovinu, ipak, ne čine samo „plusevi“, već i „minusi“ – sve vrste imovinskih obaveza koje vlasnik imovine ima prema nekome. U tom smislu, u zajedničku imovinu ubrajaju se i…

-sve vrste dugova (rate za kredit, računi za komunalije…) i sve druge finansijske obaveze koje su preuzete radi zadovoljavanja potreba zajedničkog života;
-finansijske obaveze vezane za zajedničko dete – troškovi izdržavanja deteta, ali i troškovi zamene komšijskog prozora koji je dete razbilo.
Sve za šta je zakon predvideo da spada u zajedničku imovinu zaista i jeste zajedničko, nezavisno od toga da li je u nekoj evidenciji vlasništva upisano kao vlasništvo jednog, ili oba partnera. Drugim rečima, stan koji je kupljen zajedničkim parama pripada i tebi, bez obzira što se „vodi na njega“.

Šta čini posebnu imovinu?

Najkraće rečeno, u posebnu imovinu supružnika spada sve što nije zajednička imovina. Čisto da budeš siguran, na spisku se nalaze:

-imovina koju je supružnik stekao pre ulaska u zajednicu života;
-imovina dobijena podelom zajedničke imovine iz prethodnog braka;
-imovina stečena nasleđem, poklonom ili drugim „besteretnim poslom“ (recimo, besplatne akcije javnih preduzeća). Kod poklona, bitno je da on dat baš određenom supružniku, a ne oboma.
-prihodi od posebne imovine (na primer, novac od prodaje seoskog imanja koje si dobio u nasleđe);
-otpremina – srazmerno dužini radnog veka primaoca otpremnine pre trenutka stupanja u brak;
-imovinske obaveze koje je bračni drug imao pre braka, kao i obaveze koje je samostalno preuzeo tokom braka, ali koje nemaju veze sa zadovoljavanjem zajedničkih potreba (na primer, troškovi adaptacije stana njegovih roditelja);
-novac od naknade neimovinske štete – odšteta zbog duševnih bolova, povreda i slično.