Isključenje i izuzeće sudije u parničnom postupku

Isključenje i izuzeće sudije u parničnom postupku

sudijaObjektivnost i nepristrasnost suđenja u praksi mogu da ugroze razni nedopušteni uticaji i pritisci kojima je sudija izložen, ali i određena svojstva samog sudije, koji je inače sposoban da vrši sudsku finkciju mogu da izazovu sumnju u njegovu nepristrasnost i objektivnost u kokretnom postupku.

Da bi obezbedio da sudija bude stvarno nepristrasan, zakon predviđa i dve posebne istitucije – isključenje i izuzeće sudije. Iako one imaju iste ciljeve, to su ipak dve različite institucije procesnog prava.

Suština ovih ustanova je da omoguće da građanskopravne sprove rešavaju potpuno kvalifikovane sudije, objektivne i nepristrasne. Takođe, ove ustanove omogućavaju da se sudija odstrani od vršenja sudske finkcije u konkretnom slučaju, kad je njegova nepristrasnost i objektivnost dovedena u pitanje.

 

 

 

 

Isključenje sudije

Sudija će biti isključen od suđenja u konkretnoj pravnoj stvari ako postoji neki od razloga koji samim postojanjem prema opštim merilima, izazivaju sumnju u nepristrasnost sudije. Okolnosti koje dovode do isključenja sudije taksativno su predviđene u zakonu (ZPP*) i po svojoj prirodi su takve da nema mesta ocenjivanju dali sudija treba i može da sudi.

Razlozi za isključenje su one okolnosti koje izazivaju materijalnu, moralnu i profesionalnu zainteresovanost sudije za konkretan slučaj.

Materijalna zainteresovanost sudije će postojati:

  • ako je sam stranka, zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke, ako je sa strankom u odnosu saovlašćenika, saobveznika ili regresnog obveznika, ili ako je u istom predmetu saslušan kao svedok ili veštak;
  • ako je akcionar, član privrednog društva ili član zadruge kad je jedna od stranaka njegov poverilac ili dužnik;
  • ako između sudije i jedne od stranaka, zakonkskog zasutpnika stranke, punomoćnika stranke, srodnika, supružnika, člana porodičnog domaćinstva, štićenika, usvojenika ili usvojioca teče neka druga parnica ili između njih postoji sukob interesa.

Sudija je moralno zainteresovan ako postoje okolnosti koje dovode sudiju u moralnu vezu sa jednom od stranaka:

  • ako mu je stranka ili zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke srodnik po krvi u pravoj liniji, a u pobočnoj liniji do četvrtog stepena, ili mu je supružnik odnosno vanbračni partner (sadašnji ili bivši), srodnik po tazbini do drugog stepena, bez obzira da li je brak prestao ili nije;
  • ako je staralac, usvojilac ili usvojenik stranke, zakonski zastupnik ili punomoćnik, ili ako između sudije i stranke, zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranke postoji zajedničko domaćinstvo;

Sudija je profesionalno zainteresovan ako postoji neka okolnost kao što su: ispoljen stav, dati glas, mogućnost da dođe do izražaja sujeta sudije i sl.:

  • ako je u istom predmetu učestvovao u postupku posredovanja (medijacije), u donošenju odluke koja se pobija ili u zaključenju sudskog poravnanja koje se pobija u parnici;
  • ako je u stečajnom postupku povodom koga je došlo do spora učestvovao kao stečajni sudija ili član stečajnog veća;
  • ako je u istom predmetu saslušan kao svedok ili veštak.

Kad sudija sazna da postoji razlog za isključenje, on ne može više da preduzima radnje u postupku jer iskučenje nastupa automatski, ex lege. Čim postoje razlozi za isključenje, sudija je dužan da prekine svaki rad na tom predmetu i da o postojanju razloga za isključenje obavesti predsednika suda, koji će mu odrediti zamenu. Zahtev za isključenje konkretnog sudije u postupku može postaviti i stranka u toku čitvog postupka. Zahtev mora da bude obrazložen i naveden konkretan zakonski razlog, odnosno okolnosti na kojima zasniva svoj zahtev, zbog kojih bi konkretan sudija trebao da bude isključen.

Ako se dogodi da je sam predsednik suda iudex inhabilis (nesposobni sudija), onda će on sam odrediti koji će sudija rešavati taj predmet, a za slučaj da to nije moguće (npr. on je jedini sudija u sudu), on će tada o tome obavestiti neposredno viši sud, koji će odrediti da u tom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud (dolazi do nužne delegacije nadležnosti suda).

Odluka kojom se isključuje sudija ima deklarativan značaj i protiv nje nije dopuštena žalba.

U slučaju da je u konkretnom predmetu postupao sudija koji je po zakonu trebao da bude isključen, odnosno ako je isključeni sudija eventualno preduzimao neke parnične radnje, one nemaju dejstvo i moraju se ponoviti u nastavku postupka pred novim sudijom. Odluka koju je doneo isključeni sudija se može pobijati redovnim i vanrednim pravnim lekovima.

Učestvovanje isključenog sudije u postupku predstavlja bitnu povrednu odredbi parničnog postupka i ovakva povreda predstavlja razlog za izjavljivanje redovnih pravnih lekova. Ukoliko je donesena presuda, ovaj nedostatak ne može validirati pravnosnažnost presude i on predstavlja razlog za izjavljivanje vanrednih pravnih lekova. Međutim, ponavljanje postupka (jedan od vanrednih pravnih lekova) se ne može tražiti samo ako ovaj nedostatak nije bio iznesen kao razlog za pobijanje odluke u ranijem postupku i ako stranka, bez svoje krivice, nije mogla izneti tu okolnost pre no što je postupak pravnosnažno završen.

Izuzeće sudije

Izuzeće je institucija koja treba da omogući da sporove rešavaju potpuno kvalifikovane sudije – objektivne i nepristrasne. Kad neko drugi, različit od zakonodavca, iznosi razloge koji dovode u sumnju nepristrasnost sudije, onda samim tim taj sudija nije (kao kod ustanove isključenja) nesposoban da sudi u konkretnom slučaju (nije iudex inhabilis), već je on samo iudex suspectus – „sumnjiv“ sudija. Dakle, u pitanju je subjektivni kriterij za izuzeće, odnosno relativni razlog izuzeća, razlog izuzeća u užem smislu. Jer do izuzeća dolazi na zahtev (inicijativu) samog sudije ili na traženje stranke – određenog subjekta, a ne po samom zakonu.

Razlozi za izuzeće nisu takstavino nabrojani u zakonu (ZPP-u). Već je u zakonu u obliku generalne klauzule (pravnog standarda) zakonodavac predvideo da postoji razlog za izuzeće sudije uvek kad postoji kakva okolnost koja dovodi u sumnju nepristrasnost određenog sudije.

Razlozi za izuzeće mogu da budu različite okolnosti, npr. dalji stepen srodstva, kumstvo, prijateljstvo, neprijateljstvo, vernik stranke, davanje mišljenja o rešavanju spora ili iznet stav o ishodu parnice itd. Ocena o tome da li postoji razlog za izuzeće vrši se prema objektivnim merilima – prema tome da li bi određeni razlog uopšte mogao da utiče na objektivnost i nepristrasnost sudije i da li bi takva okolnost izazvala sumnju i kod javnog mnjenja i kod samih parničara.

Stranka koja traži izuzeće dužna je da to učini čim sazna da postoji razlog za izuzeće konkretnog sudije ili sudije porotinika (ako se radi o sudećem veću), najdocinje ovaj zahtev je dužna da postavi do zaključenja glavne rasprave, a ako nije bilo raspravljanja, onda to može učiniti najdoncije do donošenja odluke.

Stranka je dužna da u zahtevu za izuzeće navede okolnosti na kojima zasniva svoj zahtev za izuzeće konkretnog sudije i treba da obrazloži svoj zahtev tako što će navesti konkretan zakonski razlog koji dovodi u sumnju objektivnost konkretnog sudije i da ponudi dokaze o tome. Stranka može da zahteva isključenje ili izuzeće samo sudije koji postupa u određenom predmetu. Nije dopušten zahtev za izuzeće kojim se uopšteno traži izuzeće svih sudija nekog suda ili svih sudija koji bi mogli učestvovati u nekom postupku, u kome nije obrazložen zakonski razlog zbog koga se izuzeće traži i dr. uslovima propisanim zakonom. Nedopušten zahtev odbaciće sam sudija pred kojim se vodi postupak i kad je stranka stavila predlog/zahtev za izuzeće tog sudije. Na ovaj način se sprečava odugovlačenje postupka i zloupotreba procesnih ovlašćenja. Kad izuzeće traži stranka, sudija čije se izuzeće traži, treba da se izjasni o razlozima koje je stranka navela.

Predlog za izuzeće može da stavi i sam sudija ako smatra da postoje razlozi zbog kojih bi njegova objektivnost i nepristrasnost bile dovedene u pitanje.

Sudija ili sudija porotinik je dužan da prekine svaki rad na tom predmetu i da obavesti predsednika suda čim sazna da postoji razlog za izuzeće ili čim stranka stavi zahtev za izuzeće a sudija pred kojim se postupak vodi nađe da je on dopušten. U tom slučaju dolazi do zastajanja sa postupkom, sve dok se ne odluči po zahtevu za izuzeće, a sudija može preduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odlaganja.

O zahtevu za izuzeće odlučuje predsednik suda, ukoliko stranka traži izuzeće predsednika suda o zahtevu odlučuje i odluku donosi predsednik neposredno višeg suda. Ukoliko se radi o izuzeću predsednika VKS** o tom izuzueću odlučuje Opšta sednica ovog suda.

O zahtevu za izuzeće odlučuje se rešenjem. Istom odlukom se određuje drugi sudija koji će, umesto izuzetog, postupati u toj pravnoj stvari. Protiv rešenja kojim se usvaja zahtev za izuzeće nije dozvoljena. Ako stranka smatra da je učešće sudije ipak uticalo na ispravnost odluke, ona će u žalbu na odluku o glavnoj stvari moć da se žali ina odluku kojim je bio odbijen zahtev za izuzeće konkretnog sudije.

Ako je postojao razlog za izuzeće, sudija nije bio kvalifikovan da sudi u konkretnom slučaju i parnične radnje koje je preduzeo nemaju pravno dejstvo. Sve one parnične radnje koje je preduzeo pre nego što je stranka satavilai zahtev za izuzeće moraju se ponoviti. Rešenje o izuzeću sudije deluje retroaktivno. Ako bi sudija, nakon donošenja rešenja o izuzeću, sudelovao u postupku, to bi predstavljao razlog za žalbu i poved za ukidanje prvostepene odluke o glavnoj stvari, kao i razlog za izjavljivanje vanrednih pravnih lekova.