Kako da naplatite potraživanja

bankrotProblem sa kojim se susreću brojni privrednici, naročito vlasnici malih i srednjih preduzeća, leži u činjenici spore naplate dospelih potraživanja od dužnika. Naravno, praksa i zahtevi modernog preduzetništva, veoma često, sprečavaju privrednike, da svoja potraživanja naplate sudskim putem, jer bi takvim postupanjem, gotovo sigurno, prekinuli poslovnu saradnju sa partnerom, čiji dug žele naplatiti.

No, kako veoma često, privrednici ostanu bez drugih rešenja po tom pitanju, do preduzimanja sudskih akcija, to ću u nastavku ovoga teksta, pokušati, što plastičnije objasniti postupak sudske naplate potraživanja od dužnika.

Kao najočigledniji i najpraktičniji način naplate potraživanja, nameće se naplata u izvršnom postupku, na osnovu verodostojne isprave. Postupak se pokreće podnošenjem predloga za izvršenje na osnovu verodostojne isprave (računa, fakture), koji se sudu predaje u 4 primerka i u prilogu koga se moraju dostaviti overene fotokopije verodostojne isprave. Kada kažem overene, to ne znači overene pred upravnim ili sudskim organom, već na poleđini overene pečatom firme poverioca i potpisom zakonskog zastupnika poverioca.

Šta predlog u sebi mora da sadrži? Kao prvo, predlog za izvršenje na osnovu verodostojne isprave je strogo formalan akt i nikako ne bih savetovao sastavljanje istog pravnimpotrazivanje laicima. No, ukoliko se pak odlučite na takav korak, morate znati, da predlog, pored individualnog imenovanja nadležnog suda, izvršnog poverioca i izvršnog dužnika, sve sa matičnim brojem, PIB-om i brojevima tekućih računa, mora sadržati označenje vrednosti spora, te se u istom jasno mora navesti na koju se verodostojnu ispravu pozivate, kao i koliki iznos glavnog duga potražujete po istoj. Što se tiče potraživanja kamate, kamata se potražuje od dana fakturisanja ili dana valute, ukoliko je isti naveden na verodostojnoj ispravi. Takođe, verodostojna isprava, mora sadržati izvršan predlog izgleda petituma Rešenja o izvršenju i to je zapravo i najveća prepreka za samostalno sastavljanje jednog ovakvog akta, jer se u predlogu petituma, mora navesti obaveza plaćanja sa paricionim rokom, zatim u drugom stavu individualizirati predmet izvršenja (npr. blokada računa po ovlašćenju Odeljenja za prinudnu naplatu NBS), s tim što ste u obavezi tačno navesti, koji računi dužnika treba da budu blokirani, te na koje račune poverioca, treba prebaciti prinudno naplaćena sredstva.

Sud, kada primi formalno ispravan predlog za izvršenje, odmah donosi Rešenje o izvršenju, te predlog sa Rešenjem, dostavlja dužniku na odgovor. Dužniku se daje rok od 3 dana, da ukoliko to želi, podnese Prigovor na Rešenje o izvršenju, te ukoliko on to učini, naplata se odlaže, a predmet dostavlja parničnom odeljenju nadležnog suda, na dalje odlučivanje. Ono, oko čega često nastaju nesporazumi, jeste činjenica, šta Prigovor mora sadržati u sebi. Sudska praksa je, nedvosmislena po tom pitanju. Dovoljno je da dužnik, bukvalno, napiše samo “prigovaram” i sud neće imati drugog izbora, do da predmet dostavi parničnom odeljenju. Naravno, ukoliko dužnik ima razloga za prigovor, svakako, da je za njega bolje, da te svoje razloge, detaljno iznese i obrazloži, što činjenično, što putem dokaza, u samom prigovoru na rešenje.

Praksa pokazuje, da se ogroman procenat prigovora, podnosi sudu, samo zarad odugovlačenja i odlaganja obaveze plaćanja, jer će postupak u parnici, svakako potrajati još par meseci, ako ne i duže. No, ukoliko posedujete ispravnu verodostojnu ispravu, dokaz da je dužnik primio istu, kao i otpremnicu o prijemu robe, sve da vaš predmet ode u parnicu, postupak u parnici će se svesti na konstatovanje dokaza izvedenih u izvršnom postupku i rezultirati presudom u vašu korist.

Na kraju, ali svakako ne i najmanje bitno, jeste pitanje, izbegavanja troškova, koje ovakav postupak nosi sa sobom. Nesumnjivo da, nakon što dobijete postupak, bilo u izvršenju, bilo u parnici, vaš dužnik će biti taj koji će te troškove snositi, ali vi ste u obavezi da sudu uplatite takse na predlog za izvršenje, rešenje o izvršenju, kao i na prvostepenu odluku, ukoliko postupak pređe u parnici. Sud neće čekati da ove takse naplati od dužnika, već će vam, po pravnosnažnosti odluke i nakon prinudnog izvršenja, dužnik refundirati iznos ovih troškova u celosti.

Stoga, praksa pokazuje, da bi svakom postupku naplate, trebalo da prethodi Opomena pred utuženje, u kojoj bi se, dužniku, uz opomenu da dug isplati u celosti u roku koji mu je ostavljen, trebalo prezentovati, kakve će sve troškove da trpi, ukoliko postupak naplate pređe u novu, sudsku fazu. Svakako, da ćete poslati upečatljiviju poruku, ukoliko vašu opomenu sastavi i potpiše advokat, jer to je testament vaše odlučnosti, da ne posustanete po tom pitanju, te da ćete, ukoliko je to potrebno, zadovoljenje potražiti na sudu, a praksa pokazuje, da je procenat uspešnih naplata po advokatskim opomenama, neuporedivo viši, nego u slučajevima, u kojima sam poverilac, potpisuje iste.