U Porodičnom zakonu je regulisan i postupak za zaštitu od nasilja u porodici. Postupak je parnični. Međutim, moguće je da se mere za zaštitu od nasilja u porodici odrede i u okviru drugih postupaka. Tako postoji mogućnost njihovog određivanja u postupku za razvod ili poništenje braka, u postupku povodom spora u vezi očinstva ili materinstva, u okviru postupka za zaštitu prava deteta, kao i postupku za lišenje roditeljskog prava.

postupak za porodično nasilje
Nadležnost i pokretanje postupka – Za rešavanje spora stvarno je nadležan osnovni sud. Mesno je nadležan sud opšte mesne nadležnosti (prema mestu prebivališta tuženog), kao i sud na čijem području ima prebivalište, odnosno boravište, član porodice prema kome je nasilje izvršeno.
Postupak se pokreće se tužbom. Aktivnu legitimaciju ima, pre svega, član porodice prema kome je nasilje izvršeno.
Pored ovoga, pravo na tužbu ima i zakonski zastupnik lica prema kome je nasilje izvršeno, odnosno roditelj ili staratelj deteta. Ali ako između deteta i zakonskog zastupnika postoji sukob interesa ( možda upravo on vrši nasilje nad detetom), tada će se interese deteta zastupati kolizijski staratelj. Ukoliko dete ima deset godina i sposobno je za rasuđivanje, ono može, samo ili preko nekog lica ili ustanove, zatražiti od suda da mu postavi privremenog zastupnika zbog postojanja suprotnih interesa između njega i zakonskog zastupnika.
Pravo na tužbu imaju i javni tužilac i organ starateljstva, budući da je zaštita od porodičnog nasilja i u javnom interesu.
Karakteristike postupka – S obzirom na okolnosti u kojima postoji potreba za određivanje mera zaštite od nasilja u porodici, u Zakonu su predviđena neka specifična pravila, koja u suštini predstavljaju odstupanje od pravila parničnog postupka.
U ovom postupku se primenjuje načelo hitnosti. Nužnost brze intervencije i donošenje odluke kojom se onemogućava nastavljanje nasilja ogleda se kroz konkretna pravila samog postupka, kojima se skraćuju rokovi za preduzimanje određenih radnji. Predviđeno je da se prvo ročište održi u roku od osam dana od dana kada je tužba primljena u suduž, kao i dužnost drugostepenog da odluku po žalbi donese u roku od 15 dana od dana njenog dostavljanja. Izjavljena žalba ne zadržava izvršenje presude kojom se određuje ili produžava mera zaštite od nasilja u porodici. To znači da presuda kojom se određuju mere zaštite od nasilja proizvodi pravno dejstvo i pre njene pravnosnažnosti.
Drugo načelo je istražno načelo. Sud u ovom postupku ima veoma aktivnu ulogu. On nije vezan granicama zahteva koje su istakle stranke, već ima ovlašćenje da utvrđuje i činjenice koje među strankama nisu sporne. Njegov zadatak je da utvrdi materijalnu istinu i u tom cilju može izvoditi i one dokaze koje stranke nisu predložile.
Donošenje odluke – Da bi sud mogao doneti odluku u ovoj pravnoj stvari neophodno je da sprovede raspravu kako bi mogao utvrditi činjenično stanje koje će poslužiti za donošenje odluke. Na prvom mestu sud će saslušati stranke, ali i treća lica koja imaju saznanja značajna za donošenje odluke. Sud će saslušati i zakonskog zastupnika deteta, ako je ono član porodice prema kome je nasilje preduzeto. Međutim, sud ima obavezu da sasluša i dete ako se radi o detetu koje je sposobno da formira svoje mišljenje.
Pored ovoga, mišljenje deteta će biti uzeto u obzir i u postupku koji je pokrenut od strane drugog člana porodice prema kome se vrši nasilje. Nasilje koje vrši, primera radi, jedan roditelj protiv drugog svakako pogađa i dete. Pored ovoga, doneta odluka kojom se jedan roditelj udaljava iz kuće ili stana narušava i prava deteta da živi sa svojim roditeljima.
U postupku za zaštitu od nasilja u porodici sud nije vezan zahtevom tužioca u pogledu mere koju treba doneti. On može odrediti i drugu meru, a ne onu koju je tražio tužilac, ako u sprovedenom postupku stekne uverenje da bi se tako postigla adekvatnija zaštita od porodičnog nasilja.
Evidencija odluka – Kada sud donese presudu u postupku za zaštitu od nasilja u porodici, dužan je odmah da je dostavi organu starateljstva. Odluka se dostavlja i organu starateljstva na čijoj teritoriji ima prebivalište, odnosno boravište, član porodice prema kome je nasilje izvršeno, ali i organu starateljstva na čijoj teritoriji ima prebivalište, odnosno boravište, član porodice protiv koga je mera određena. Organ starateljstva je dužan da vodi evidenciju i o jednim i o drugim licima.

 

Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima i kolegama putem društvenih mreža: