Reciprocitet i retorzija

 

Uzajamnost/reciprocitet je odnos između dve države po kome svaka od njih garantuje i daje određeni pravni tretman državljanima druge države ili priznaje prava koja su nastala pod dejstvom zakona te druge države, ukoliko i ova tako postupa sa njenim državljanima i sa pravima nastalim pod dejstvom njenih zakona. Uslov reciprociteta znači uslovljavanje primene stranog prava, priznanja strane sudske odluke, ili nekog prava stranaca, istim postupanjem date strane države prema našim građanima, našem pravu i našim odlukama.

reciprocitet retorzija

Retorzija predstavlja pravni institut pomoću kojeg jedna država naređuje svojim organima da ne postupe po normama o pravima stranaca i sukobu jurisdikcija koje je ona propisala, nego da postupe na identičan ili sličan način kako postupa strana država prema domaćim državljanima ili domaćim sudskim odlukama ili zamolnicama domaćih sudova (ovo domaća to se misli na onu zemlju koja predviđa retorziju). Retorzija se dakle pojavljuje kao protivmera onda kada strana država ne postupa sa domaćim državljanima na jednak način kao sa svojim sopstvenim ili ih gore tretira nego strance državljane drugih država, ili tako postupa prema domaćim sudskim odlukama.
ZMPP ne poznaje uslov reciprociteta i retorzije u oblasti određivanja merodavnog prava.
U domenu sukoba jurisdikcija reciprocitet i retorzija se javljaju pre svega u vezi sa priznanjem i izvršenjem stranih odluka, a pored toga negde je poznata i retorzna nadležnost.
U uporednom pravu se po pravilu ne uslovljavaju sva prava stranaca reciprocitetom, već samo određena prava.

Vrste reciprociteta :

1. prema načinu nastanka
 DIPLOMATSKI reciprocitet nastaje neposrednim sporazumijevanjem država na bilateralnom ili multilateralnom planu. Prava koja se na taj način čine dostupnim mogu biti posebno nabrojena ili garantovana opštim klauzulama. Postoje 4 tipa takvih klauzula:
• klauzula nacionalnog tretmana – na bazi koje se uzajamno izjednačava položaj državljana država sa kojima se zaključuje ugovor sa domaćim državljanima
• klauzula materijalne uzajamnosti – u kojoj se strancu pružaju ona prava koja naš državljanin ima u njegovoj zemlji
• klauzula neposredne uzajamnosti – u kojoj se taksativno navode prava koja se međusobno garantuju
• klauzula najpovlašćenije nacije – u kojoj se državljanima države saugovornice garantuje tretman koji je dat ili će biti dat državljanima neke treće države koja ima status i naziva se najpovlašćenija država
 ZAKONSKI reciprocitet nastaje kada se u nekoj državi dostupnost određenih prava strancima garantuje u domaćem zakonu, a takođe u stranoj državi dostupnost određenih prava licima koja su u toj državi stranci garantuje u njenom zakonu (paralelnim zakonima)
 FAKTIČKI reciprocitet postoji kada sticanje određenih prava od strane stranaca nije garantovano ni međunarodnim sporazumom ni paralelnim zakonima ali se faktički obezbjeđuje u praksi.

2. prema pravnoj sadržini
 FORMALNI reciprocitet postoji kada su kod nas stranci izjednačeni sa domaćim državljanima a istovremeno naši državljani u posmatranoj stranoj državi izjednačeni sa državljanima te države. Formalni reciprocitet se bazira na principu obostranog nacionalnog tretmana.
 MATERIJALNI reciprocitet znači pružiti strancu ona prava koja naš državljanin ima u njegovoj zemlji.

U našem pravu reciprocitet nije opšti uslov za uživanje svih prava stranaca, iz čega sledi da ga treba dokazivati samo ukoliko se on izričito, zakonskom odredbom zahteva. Teret dokazivanja postojanja reciprociteta zavisi od zakonske formulacije, ali u nekim slučajevima sud mora ex officio da dokazuje njegovo postojanje. Ako postupajući organ ne može nikako (ni po načelu oficioznosti ni na osnovu dokaza stranaka) saznati nešto o postojanju reciprociteta ima se smatrati da reciprocitet postoji; i takvim ponašanjem organa ove zemlje čini se tzv. prvi korak ka uspostavljanju reciprociteta u praksi.

Posebno pitanje jeste reciprocitet i retorzija u odnosu na države sa složenim pravnim sistemom: u teoriji je zauzet stav da je reciprocitet nedeljiv, i da se radi o odnosu između država a ne odnosu država-federalna jedinica.

(kod nas: prilikom priznanja i izvršenja stranih sudskih odluka traži se materijalni reciprocitet; a u pogledu prava sranaca da stupaju u privatnopravne odnose i da budu nosioci privatnih prava traži se formalni reciprocitet).

 

Sviđa vam se članak?

Kliknite na neki google oglas u tekstu da nas podržite…

Preporučite ga prijateljima i kolegama putem društvenih mreža:.