NI KADA DOBIJETE BANKU NA SUDU NIJE KRAJ VAŠIM MUKAMA

Prvi Opštinski sud u Beogradu presudio je još jedan spor u korist klijenta zaduženog u švajcrskim francima za stambeni kredit uzet pre nekoliko godina. Obrazloženje je da banka ne može da odobrava kredit u valutnoj klauzuli, a da istovremeno naplaćuje promenljivu kamatnu stopu.
To je peti slučaj u Srbiji da su građani dobili spor protiv banaka zbog kredita indeksiranih u švajcarskim francima.

Slavica Todorović je prvi klijent koji je dobio parnicu protiv jedne banke. Ne zna da li više oseća sreću zbog dobijenog spora ili umor posle bezuspešne otplate kredita od 72.000 “švajcaraca”, pri čemu i dalje duguje istu sumu novca, ali sa udvostručenom ratom.

Ustavni sud je pre pola godine doneo odluku da ne postoji kategorija kolektivne tužbe, pa su klijenti koji su zaduženi za stambene kredite u švajcarskim francima odlučili da podnose pojedinačne tužbe. Osim presuda oko kamata, pred sudovima je i nekoliko desetina sporova u kojim klijenti tuže banke da su naplaćivale rate po višem, prodajnom kursu, a ne srednjem, kako zakon nalaže.

Sudska odluka je jasna – poništavanje dosadašnjih otplata i međusobno poravnanje. To znači da banka klijentu vraća otplaćene rate, a klijent banci – celokupnu sumu kredita dobijenu po kursu na dan odobrenja. Međutim, postavlja se pitanje šta se dešava sa stanom, koji je u međuvremenu kupljen kreditom banke.

– Prvo ću pokušati, ako iznađem mogućnosti da sa bankom regulišem finansijski, da mogu da dođem do novca, ako uspem da vratim novac. Ako ne, onda opet moramo da pogledamo da sudskim putem, da li će moći da se otuđi stan – priča Slavica Todorović i dodaje da bi želela da sačuva taj stan.

Stručnjaci smatraju da je svaki spor poseban i da su prema zakonu o obligacionim odnosima takve i presude. Alisudska praksa u slučaju “stanovi u švajcarcima”, koja je viđena u sporu oko stambenih kredita u toj valuti, najčešće je na strani dužnika. Ipak, to ne znači nužno i masovnu prodaju stanova radi izmirenja duga.

Pravni savetnik Nina Štiglić kaže da kada se poništi glavni posao, ništi se i sve što ga prati, znači ništi se i ugovor o hipoteci, odnosno ta neka založna izjava koja je data.

– Ugovor o kupoprodaji, sa druge strane, sa onim koji je klijent stekao stan, je potpuno nezavisan. Znači, klijent ostaje vlasnik stana i na svakom klijentu je da za svoj pojedinačni slučaj proceni, pre nego što pokrene postupak pred sudom za poništaj tog ugovora, da proceni da li ima novac koji je pozajmio od banke da joj vrati, a ukoliko nema, na koji način može da ga stekne – kaže Štiglićeva.

Preuzeto sa sajta Kamatica.com

Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima i kolegama putem društvenih mreža: