SVE O ALIMENTACIJI: Šta kaže zakon, kakve se prevare dešavaju i kako da ih izbegnete!

Svesni da će se razvesti, pre nego što su tuženi za alimentaciju, mnogi sakriju pokretnine i nekretnine, kao i novčane dohotke kako ne bi na sudu “iskrsli” kao novčana osnovica za određivanje alimentacije

alimentacija

Zvanični stav zakona kada je u pitanju izdržavanje deteta i staranje o detetu (ovaj problem regulisan je Porodičnim zakonom) jeste da roditelji moraju da mu obezbede kvalitetne uslove za život –najmanje takav nivo životnog standarda za dete kakav uživa roditelj koji plaća izdržavanje.

Zakonska regulativa o ovoj temi je i više nego jasna i prilično oštra, međutim, kada se radi o sprovođenju zakona u delo, usled brojnih situacija, zakon malo pomera granice i priklanja se okvirima konkretnih, zasebnih situacija.

Neretki su slučajevi da se razvedene strane rastaju u neprijateljskim odnosima te je o visini iznosa alimentacije nemoguće razgovarati bez prisustva viših organa (suda, advokata).

Za sve koji nisu sigurni koja su im prava, u konsultaciji sa pravnicima koji se bave Porodičnim pravom kao i sa podacima iz Ministarstva pravde i državne uprave, izdvojili smo stvari koje bi trebalo da zna svako ko planira da tuži za alimentaciju, tačnije, izdržavanje sebe ili deteta.

Zakon propisuje visinu alimentacije u iznosu ne manjem od 15% i ne većem od 50% od visine redovnih prihoda tuženog. Oba roditelja su dužna da izdržavaju dete. Takođe, u većini slučajeva, dete pripada majci, mada, postoje izuzeci.

Bitno je istaći da visina određene alimentacije ne trpi nikakva “prebijanja”. Ukoliko, recimo, otac detetu kupi farmerice od 4.000 dinara, a alimentacija je 10.000 dinara, to ne znači da će on platiti još 6.000 dinara i time “namiriti” alimentaciju. Zakonski određena alimentacija se isplaćuje novčano, sve ostalo su vanredni troškovi koje je roditelj (ne)voljan da iznese.

Ukoliko se alimentacija dodeljuje na više od jednog deteta, ovi novčani okviri i dalje važe, a stvar je međusobnog dogovora između stranki i/ili suda o tome koliko će koje dete od te konačne sume dobijati. Na primer, ukoliko je dece dvoje, a iznos alimentacije za oboje je 10.000 dinara, ta suma na dvoje dece može biti podeljena u rasponu od 1 000 do 9 000, 2 000 do 8 000, itd.

Ukoliko je bivši supružnik stupio u novu bračnu zajednicu kada je tužen za alimentaciju, o iznosu visine alimentacije koju će davati može da se odlučuje na osnovu samo njegovih primanja ili primanja njega i njegovog novog supružnika. Zakonom je dozvoljeno i jedno i drugo, a odluka pada na moralnu sklonost sudije o tome kako će posmatrati situaciju i šta će zaključiti da je najbolje za dete koje će dobijati novac.

Sud se može baviti i sposobnošću dužnika da zaradi više od onoga što je prikazao kao novčanu osnovicu po kojoj živi. Moguće je, na primer, da on ima ogromnu kuću koju bi mogao da izdaje, proda ili da odbija posao za poslom.

Shodno tome, mnogi pribegavaju malverzacijama te, svesni da će se razvesti, pre nego što su tuženi za alimentaciju, sakriju pokretnine i nekretnine, kao i novčane dohotke kako ne bi na sudu “iskrsli” kao novčana osnovica za određivanje alimentacije. Iz tih razloga visina alimentacije često ne bude zadovoljavajuća, ali, sud je u obavezi da na osnovu prikazanog stanja odredi visinu alimentacije koja će biti isplaćivana.

Visina alimentacije varira od slučaja do slučaja i postoje situacije kada je prvobitno određena alimentacija smanjena ili povećana usled promenjenih životnih okolnosti.

Na primer, osoba koja je davala alimentaciju se razbolela, dobila drugo dete, ostala bez posla, itd. pa su se i njene životne potrebe promenile, tačnije, promenili su se prihodi i rashodi. U praksi nije isključeno ni lažiranje dokumenata o promenjenim životnim uslovima kako bi se visina alimentacije snizila. Naravno, ovakvo postupanje je, ukoliko otkriveno, zakonom kažnjeno.

Porodični Zakon reguliše izdržavanje: supružnika, bivšeg supružnika, vanbračnog partnera, bivšeg vanbračnog partnera, majke deteta, maloletnog deteta od strane roditelja, roditelja od strane deteta, izdržavanje između ostalih krvnih srodnika,  adoptivnih srodnika, tazbinskih srodnika.

Iako je u Srbiji redak slučaj da, po razvodu, jedan supružnik tuži drugog za izdržavanje (kada nemaju dete), zakon je regulisao i dozvolio ovu opciju. Tačnije, po razvodu, supružnik sa većim primanjima je dužan da izdržava supružnika koji nije zaposlen, nema primanja ili bilo kakve finansijke uslove za dobar život.

Na primer, ukoliko je muž u brak doneo stan (dakle, nekretninu koja nije stečena tokom braka), po razvodu će njegova žena imati pravo da ostane u tom stanu. Tačnije, muž nema zakonska prava da je izbaci iz stana – može da je izbaci ali da joj plaća kiriju za drugi stan ili joj kupi nekretninu gde će živeti. Međutim, izdržavanje supružnika posle prestanka braka ne može trajati duže od pet godina. Izdržavanje supružnika prestaje i kada poverilac izdržavanja sklopi novi brak odnosno vanbračnu zajednicu.

Minimalna suma izdržavanja je iznos jednak naknadi za hranjenike (za maloletnu decu), odnosno naknadi za osobe na porodičnom smeštaju (kada je reč o odraslim osobama).

Visinu ovih naknada jednom godišnje utvrđuje ministarstvo nadležno za socijalna pitanja. Ove sume iznose 52 odsto od prosečne neto plate u Srbiji kada je korisnik dete, odnosno 40 odsto kada je reč o odraslom korisniku. To se smatra dovoljnim za pokriće osnovnih troškova života (hrane, odeće, obuće, sredstava za higijenu…), ali ti iznosi nisu obavezujući za sud, već predstavljaju samo orijentaciju, objašnjava Upravusi, a temeljeno na tačkama predočenom u Porodičnom zakonu.

Dete ima pravo na izdržavanje od strane roditelja do svoje 26. godine života. U srpskom pravu dete je maloletno do navršene 18 godine života. Roditelji imaju dužnost, srazmerno mogućnostima da izdržavaju svoje punoletno dete, koje je na redovnom školovanju, najkasnije do 26 godine života deteta, kao i punoletno dete koje je nesposobno za rad, a nema dovoljno sredstava za život.

Obaveza davanja izdržavanja postoji i u slučaju lišenja roditeljskog prava. Ako roditelji nisu živi ili nemaju materijalnih mogućnosti maloletno dete ima pravo izdržavanja od krvinih srodnika u pravoj ushodnoj liniji. Ista pravila prialimentacijaenjuju se i kada je u pitanju adoptivno srodstvo, objašnjavaju izMinistarstva pravde i državne uprave.

Najsigurniji način da svom detetu obezbedite da mu alimentacija sigurno stigne i da ne zavisi od dobre volje, zaborava ili bezobrazluka roditelja koji uplaćuje alimentaciju je da uredite da se određena suma automatski skida sa računa tuženog, onog datuma u mesecu kada mu leže plata na račun. Ova praksa je česta i zakonski dozvoljena. Takođe, odbijanje da se alimentacija plati postoji kao pobuna individue, ali ne i kao zakonski prihvatljiva opcija. Ukoliko tuženi ne izmiri alimentaciju, ide u zatvor.

(Emilija Cvijanović)

 

Dragi čitaoci portala Vasadvokat.com, mi ne kupujemo posete, odnosno imamo samo vas. Ako vam se dopao ovaj članak, molim da ga podelite preko vaših društvenih mreža. Hvala! :) Vaš Advoka